U poslednjoj nedelji oktobra, kao i svake godine, kazaljke sata vraćaju se jedan sat unazad – simbolično vraćajući nas u „zimsko vrijeme“. Iako se čini kao mala promjena, ovaj običaj ima duboku istoriju i sve više izaziva rasprave širom Evrope. Zašto uopšte pomjeramo sat, kako je sve počelo i zašto sve više zemalja razmatra ukidanje ove prakse?
Početci: od ideje do svjetskog eksperimenta
Ideja o ljetnjem računanju vremena pojavila se još krajem 18. vijeka. Američki državnik Benjamin Franklin je 1784. godine u pismu pariškim novinama predložio da ljudi ranije ustaju kako bi iskoristili više dnevnog svjetla i trošili manje svijeća.
Ipak, modernu formu predloga razvio je William Willett, britanski graditelj, 1907. godine u pamfletu “The Waste of Daylight”, u kojem je tvrdio da bi pomjeranje sata ljeti povećalo produktivnost i energiju.
Prva zemlja koja je ideju sprovela u djelo bila je Njemačka, 30. aprila 1916. godine, tokom Prvog svjetskog rata, kako bi se smanjila potrošnja uglja. Ubrzo su joj se pridružile i Velika Britanija, Rusija i druge zemlje.
U Sjedinjenim Državama, ljetnje računanje vremena uvedeno je 1918. godine, a u Evropi je nakon Drugog svjetskog rata postalo uobičajena praksa.

Promjena sata u Evropi i Crnoj Gori
Evropska unija i dalje koristi sistem dvostrukog računanja vremena – ljetnje i standardno (zimsko) vrijeme. Sat se pomjera posljednje nedjelje u martu za jedan sat unaprijed, a posljednje nedjelje u oktobru jedan sat unazad.
U Crnoj Gori, kao i u većini evropskih zemalja, ova praksa se sprovodi od 1983. godine, kada je uvedena još u okviru tadašnje Jugoslavije.
Time se Crna Gora pridružila evropskoj tradiciji, a danas kazaljke pomjeramo zajedno sa državama Evropske unije — tačno u 3:00 ujutro, kada sat vraćamo na 2:00.
Zašto se uopšte pomjera sat?
Prvobitna svrha bila je ušteda energije, jer se ljetnjim pomjeranjem sata omogućavalo više dnevnog svjetla u večernjim satima. To je značilo manju potrošnju struje, svjetla i grijanja.
Takođe, zagovornici su tvrdili da pomjeranje sata povećava fizičku aktivnost ljudi, smanjuje broj saobraćajnih nesreća i daje više vremena za rekreaciju i trgovinu.
Međutim, brojna istraživanja tokom posljednjih godina pokazala su da su stvarne energetske uštede minimalne, dok negativni uticaji na zdravlje – poput poremećaja sna, stresa i smanjenja koncentracije – postaju sve izraženiji.
Zbog toga sve više zemalja traži trajno rješenje – ili stalno ljetnje, ili stalno zimsko vrijeme.
Zemlje koje su ukinule promjenu vremena
Dok Evropa još uvijek čeka jedinstvenu odluku, mnoge države su već prestale sa ovom praksom.
Island, Rusija, Japan i većina zemalja Afrike više ne pomjeraju sat.
Evropski parlament je još 2019. godine izglasao prijedlog da se promjena sata ukine, ali odluka nije stupila na snagu jer članice nisu usaglasile koje će vrijeme (ljetnje ili zimsko) postati trajno.
U Crnoj Gori i regionu, praksa se zadržava u skladu sa evropskim propisima, iako je sve više glasova stručnjaka i građana koji smatraju da bi jedinstveno vrijeme tokom cijele godine bilo jednostavnije i zdravije rješenje.

Geopolitički i Transportni Izazovi Odluke EU
Iako je diskusija o ukidanju pomjeranja sata pretežno fokusirana na zdravlje i energiju, ne smije se zaboraviti na logistički haos koji bi neravnomjerna odluka donijela. Ako bi države članice EU izabrale različito trajno vrijeme (neke trajno ljetnje, neke trajno zimsko), to bi stvorilo praznične vremenske zone unutar jedinstvenog tržišta. Ovo bi drastično zakomplikovalo rasporede željezničkog i avio-transporta, kao i sinhronizaciju finansijskih tržišta. Zbog toga je EU toliko oprezna; nejedinstvenost bi mogla koštati privredu više nego što ušteda energije donosi korist.
Kada se govori o trajnom vremenu, centralna debata u EU jeste: što odabrati?
Trajno Ljetnje Vrijeme (Daylight Saving Time - DST): Zagovornici ističu duže, svjetlije večeri, što je dobro za turizam, rekreaciju i noćnu potrošnju. Glavni protivargument je izuzetno kasni izlazak sunca zimi, posebno na sjeveru kontinenta. U zemljama kao što su Švedska ili Finska, djeca bi mogla ići u školu u potpunom mraku.
Trajno Zimsko/Standardno Vrijeme (Standard Time - ST): Ovo vrijeme je bliže solarnom vremenu (vremenu koje je prirodno usklađeno sa položajem Sunca). Zagovornici kažu da je ovo zdravije zbog boljeg usklađivanja sa cirkadijalnim ritmovima tijela, dok je veći kompromis manja količina dnevnog svjetla poslije radnog vremena ljeti.

Efekti na svakodnevni život
Iako pomjeranje sata traje svega nekoliko minuta, njegov uticaj osjeća se danima.
Stručnjaci upozoravaju da čak i mala promjena u ritmu spavanja može uticati na nivo energije, raspoloženje i produktivnost.
Zdravstvene organizacije savjetuju da se nekoliko dana prije i poslije pomjeranja sata postepeno prilagođavamo – ranije odlazimo na spavanje, izbjegavamo ekran prije odmora i provodimo više vremena na dnevnom svjetlu.
Za mnoge, ova praksa danas djeluje kao relikt prošlog vijeka – ostatak doba kada se svaka kap energije morala štedjeti. U eri pametnih mreža, digitalnih uređaja i stalnog osvjetljenja, sve je više argumenata da je vrijeme da kazaljke prestanu da skaču.
Zanimljivosti o promjeni sata
- Prema studijama Evropske komisije, preko **80% građana EU** podržava ukidanje pomjeranja sata.
- Tokom nekoliko dana nakon pomjeranja sata, broj saobraćajnih nezgoda u Evropi raste i do 8%.
- U svijetu je trenutno više od **60 zemalja** koje i dalje koriste sistem promjene sata, dok ga oko 140 ne primjenjuje.
Zaključak: Vrijeme je da odlučimo
Pomjeranje sata započelo je kao praktično rješenje, pretvorilo se u globalni eksperiment, a danas postaje sve veća dilema.
Evropa stoji pred izborom – zadržati tradiciju ili prihvatiti promjene koje nameće savremeni životni ritam.
Za Crnu Goru, koja slijedi evropske standarde, odluka će najvjerovatnije doći iz Brisela, ali dok se to ne dogodi, i dalje ćemo dva puta godišnje gledati kazaljke kako skaču naprijed i nazad – možda posljednji put u skoroj budućnosti.
Bilo da ste jutarnji tip ili noćna sova, pomjeranje sata svake godine podsjeti nas na to koliko je naše vrijeme dragocjeno – i koliko ga često trošimo, umjesto da ga živimo.
